Stranica dnevnika

.. samo sjećanja.


08.12.2013.

This is my idea of fun, playing video games..

Već dugo vremena želim pisati ovdje, nešto.. Ni sama nisam sigurna o čemu tačno želim pisati, zašto mislim da je uredu pisati blog nakon 100 godina nepisanja... Ali želim neka svoja razmišljanja zabilježiti negdje, ali sam prelijena da uzem olovku i u dnevnik naškrabam štogod..
Pa da počnem...
Mrzim(lažem ne mrzim) što sam strastveni fanatik kada je fudbal u pitanju. Već duže vrijeme moj omiljeni klub je u krizi. I tako je čudno što ja to sve doživljavam tako lično i da se rastužim kada nižu loše rezultate, ali porazi me bole. Često samo sanjam o odlasku na Otok i posjećivanju najdražeg mjesta i to sanjaranje tako godi, vodi u udaljene krajeve, otvara mogućnosti. Ja to želim baš ono strastveno i to je moj najveći san. Bojim se i nazvati to snom jer mi se drugi ruše, polagano... Čisto sam imala potrebu da zabilježim i to da moj voljeni klub igra loše i da ja mozgam šta se treba promijeniti, kako poboljšati igru i slično. Da baš sam najvažniji parametar u strategijama, haha.
Dalje?
Sama sa sobom vodim rasprave da ili ne. Da li ili pak ne konzumirati alkohol u predstojećem vremenu. Čeka me mnogo rođendan, praznika i svjesna sam da dolazim u iskušenje kada je alkohol u pitanju, iako sam sebi posljedni put obećala da neću jedan duži period konzumirati alkohol. Na stranu što se moja riječ, snaga karaktera, šta već dovodi u pitanje... Muči me osjećaj da to nije ispravno. Kur'an koji stoji na polici s moje lijeve strane opominje me i jasno mi je da ne treba. U biti trenutno sam u nekom samotnjačkom periodu i želim donositi ispravne odluke i biti dobar čovjek. No, s druge strane svjesna sam da mi je 18 godina i da se želim provoditi... I sve to mi je smućkano u glavi i ne da mi mira.
Onda, nekako imam potrebu, valjda ovo vrijeme na mene tako utiče, da samo čitam knjige, gledam tv, odmaram u toplini doma i da ne izlazim. Usto još milion obaveza natovarenih na leđa mi poručuje da se samo odmorim i zaboravim na vanjski svijet, prosto nemam potrebu da bilo gdje idem i eksponiram se. Više si nisam jasna nikako..
Samo sam umorna i želim spavati...
Možda me i ljuti smo sam često ljuta... Ali određeni ljudi ne zaslužuju naklonost ni u najluđim snovima. Fuj.

Život je čovjekov onakav kakvim ga oblikuju njegove misli.


Noviji postovi | Stariji postovi


" Pravimo, nesvjesno, zareze na duši nečijoj. Male, sitne, neprimjetne. Zarez po zarez, duša iscuri, nema je. Poslije se pitamo odakle bezdušnost... Odakle grubost... "


Zvijezda padalica;
64206